HO(w) TO... Izložba o Varšavskoj
HO(w) TO... Izložba o Varšavskoj
Autor Zana Šaškin
Posljednjih godina svjedoci smo ogromnog građevinskog 'booma' često praćenoga brojnim kontroverzama. Međutim, reakcije javnosti na te kontroverze gotovo su uvijek bile poprilično mlake, unatoč činjenici da su se vrtile oko problema javnog interesa i javnog dobra. Problematika Cvjetnog trga i Varšavske ulice započela je još prije petnaest godina drastičnom izmjenom izgleda Trga Petra Preradovića. Ta se priča nastavila do današnjeg dana i rezultirala je mobiliziranjem velikog broja građana u otporu prema projektu artikulirajući se, možda u toj mjeri i prvi put u pravu ˝urbanu revoluciju˝ koja je odavno nadišla pridjeve poput 'male' ili 'nevidljive'. Ova izložba zamišljena je kao prezentacija recentnog segmenta tog izuzetno dugog perioda. Kao autorice, očito je da zauzimamo pristrano stajalište, no ne smatramo je aktivističkom već prvenstveno edukacijsko-dokumentarnom. Jedna od njenih okosnica, uz fotografije i video zapise autora/aktivista, svakako je i vremenska lenta posvećena kronologiji Varšavske ulice i Cvjetnog trga te pruža pregled događaja od prve velike urbanističke intervencije do danas, do trenutka kada je konačni izgled ovog dijela grada još uvijek neizvjestan. Iako je trenutno centar aktivizma vezan uz ovu problematiku upravo na ulici, odlučile smo kronologiju procesa te zadnju njegovu etapu predstaviti prvo u galerijskom prostoru kako bi ona dobila drugačiju notu vidljivosti, te kasnije radove predstaviti na ulici, tako da ona bude dostupna svakoj osobi koja tu površinu koristi. Također, ideja o izložbi nastala je prije ponovnog zahuktavanja situacije u Varšavskoj čime smo u danom trenutku željele ponovno, i na jedan drugačiji način, pobuditi interes javnosti za problematiku. Slovački umjetnik Julius Koller naglasio je 1967. godine da njegove anti-slike trebaju ˝angažirati a ne aranžirati˝ i taj pristup je donekle poslužio kao inspiracija. Oda građanskom neposluhu nalazi se na svakoj od ovih fotografija i upravo je to ono što ih čini snažnima, onaj trenutak koji je ujednio pojedince u grupu koja tehnologijom bilježenja slike i zvuka stvara vrijedan dokumentarni, ali i umjetnički materijal. Ovi autori sudjelovali su u pokretu te su željeli da on dobije svoj vlastiti medijkoji će biti trajni podsjetnik na ono za što smo se svi zajedno borili. Jedno od pitanja koja su se počela javljati u suvremenoj umjetnosti bilo je i je li moguće stvoriti zaista kolektivno djelo. Mislimo da je ova izložba, ako ne upravo to, onda bar korak prema istome. Naravno, izložba nije presedan umjetničkih akcija za obranu gradske jezgre. Pojedini događaji koji su se događali u javnom prostoru, poput 'Rasprodaje', 'Trga Žrtava Milana Bandića' ili 'Odustanite', bili su osmišljeni i organizirani kao kolektivni i konceptualno osmišljeni performance/happening. Time su ulice i trgovi oko blokaCvjetni trg postali mjesta iskazivanja specifičneforme političkog događaja, ali njega slijedi i odgovarajuća „kulturalizacija“ radi jasnijeg i snažnijeg posredovanja protesta, stvaranja kohezije i osjećaja kolektivnosti.Već davnašnji san o nadilaženju granica povlaštenih prostora kulture – muzeja i galerija u prostor ulica, ovdje nalazi svoju priliku za društveno produktivnu realizaciju i susret između umjetnosti i građanskog i političkog života. U tom smislu populizam ipak može donijeti promjenu, a na sreću pokazalo se da i dobro osmišljeneumjetničke akcije (poput recimo prekrivanja zgrade na Cvjetnom koja je postala simbol Horvatinčića) mogu doprinijeti širenju javne svijesti, za razliku od hermetične suvremene umjetnosti koja se sve više udaljava od običnog čovjeka, zatvarajući se u sebe i svoje koncepte. Umjetnost bi trebala poticati ljude na participaciju, dotaknuti onaj kreativni zametak u njima, i potaknuti ih na kolektivnu zajedničku akciju. Ono što je u ovom slučaju bitno jest dati ljudima osjećaj participacije na svim razinama, od one fizičke do one duhovne/kreativne i tek tada oni u potpunosti počinju osjećati da je to njihov pokret i da sami sudjeluju u stvaranju povijesti. Nismo mi ovom izložbom njima ništa 'dale', ništa što oni već nisu imali, ali smo ih pokušale osvijestiti o činjenici da su sposobni participirati i da bi svi to i trebali.
Ana Kovačić i Zana Šaškin
Dodajte svoj komentar
Objavi na društvenim portalima:




