Varšavska - 17.5.2010.

Varšavska - 17.5.2010.

Autor Ana Kutleša

Ne bi li bilo jednostavnije da vlada raspusti narod i izabere drugi?

Bertolt Brecht

Sloboda, to je sloboda reći da su 2 + 2 = 4. Ako je to dato, sve ostalo dolazi.

George Orwell

Ako je prvi svibanj prošao u znaku navijačkih nemira, a bez zbivanja koja bi pokazala da su građani u stanju izraziti nezadovoljstvo situacijom u državi, danas, dva tjedna kasnije, situacija je nešto drugačija – čini se da je ipak moguće da građani artikuliraju svoje nezadovoljstvo i usmjere frustraciju tako da njihovo djelovanje postane politički čin, prosvjed s jasno izraženom porukom, kojim se prozivaju odgovorni pojedinci i institucije i zahtijevaju konkretni politički i pravni koraci.
Prosvjedi u Varšavskoj ulici, započeti već u ranim jutarnjim satima 17. svibnja, nastavak su dugotrajne inicijative građana predvođenih Zelenom akcijom i Pravom na grad kojom osporavaju projekt Hoto grupe za poslovno-stambeni centar u bloku Varšavska-Cvjetni trg. Od kad je sporni projekt predstavljen javnosti pa do danas, jasno je da se radi o svojevrsnom testu demokracije hrvatskog društva.

Čitav niz spornih elemenata u projektu, od nepoštivanja zakona o zaštiti starih urbanih cjelina kao spomenika kulture, preko nepoštivanja zakona koji se tiču oduzimanja pješačke zone, do ignoriranja zaključaka prometnih studija koje nalažu rasterećenje prometa u užim gradskim jezgrama, i tako dalje, nije bio dovoljan da se projekt stopira. Iako je po više zakonskih točaka projekt bio neprihvatljiv, umjesto njegovog odbacivanja, imali smo priliku pratiti povijanje zakona prema potrebama investitora, Tome Horvatinčića.
Bez mnogo rumenjenja, čitav niz institucija, od gradskih do državnih, zakazao je u obavljanju svog posla i bez puno muke priredio sve potrebne uvjete za početak izvedbenih radova. Oligarhija umjesto demokracije, vladavina kapitala umjesto vladavine zakona – dijagnoza situacije gotovo je banalna. Ipak, da ne živimo samo nominalno u demokratskoj pravnoj državi, pokazali su tada građani, koji su kroz prosvjede i medijske istupe dali jasno do znanja da im je jasno o kakvom se kršenju zakona radi. Iz današnje pozicije manje je važno nabrajati koje udruge, inicijative ili skupine su izrazile svoje neslaganje – na kraju priče dovoljno je sjetiti se brojke od 55 000 potpisa protiv projekta – 55 000 „običnih“ građana, kojima je očito jasno što znači pojam „građanin“ i zašto je sintagma „pasivni građanin“ oksimoron. Institucije su bile nešto manje uspješne u svladavanju osnovnih lekcija iz funkcioniranja pravne države – gradnja na Cvjetnom uspješno je započeta, a za početak radova u Varšavskoj ulici također su stvoreni svi uvjeti prokušanom metodom prilagodbe pravila zahtjevima investitora. Čineći lakrdiju od mehanizama pravne države, institucije su blagoslovile oduzimanje javne površine i pješačke zone za potrebe privatnog projekta komercijalne namjene.

Prosvjed koji se odvio 17. svibnja, na dan početka radova na Varšavskoj, pokazuje da ni građanska inicijativa nije odustala od svojih metoda, a to su pravo na javno okupljanje, na prosvjed, na pružanje pasivnog otpora: legitimne metode izražavanja neslaganja i kritike u demokratskim društvima. Obzirom da je na poprište prosvjeda, gdje su prosvjednici lupanjem vlastitim rukama srušili ogradu podignutu na javnoj površini i pokušali nenasilno zauzeti tu javnu površinu, izišlo dvadesetak interventnih policajaca koji su im priječili slobodu kretanja i nisu reagirali na prekoračenje ovlasti pripadnika privatne zaštitarske tvrtke, očito je nastala pukotina: s jedne strane stoji gradski i državni aparat, zajedno s predstavnicima izvršne vlasti, a s druge su ostali građani.
Paradoksalno i shizofreno izgleda njihova komunikacija: ovi prvi su tu kao posljedica činjenice da je Hrvatska ustrojena kao parlamentarna demokracija i pravna država, a ovi drugi su tu da brane vrijednosti i načela upravo tih tvorevina, međutim, ne razumiju se nimalo. Ili su predstavnici vlasti namjerno ili slučajno zaboravili što zapravo jesu i koju vrstu državnog uređenja predstavljaju, ili su građani pogriješili što su činjenice o političkom uređenju vlastite države shvatili ozbiljno, a ne kao postmodernu pošalicu. Ako je Hrvatska legitimna politička tvorevina koja se naziva parlamentarnom demokracijom, izvijati mehanizme i načela takvog političkog uređenja, a nazivati ga još uvijek istim imenom, znači manipulaciju sadržajima pojmova. Ako su sadržaji pojmova, a ne puka imena, ono što spoznajemo i što nazivamo stvarnošću, radi se o manipulacijom stvarnošću. Asocijacija na totalitarizam je neizbježna; da parafraziram Orwella, totalitarni režimi su oni koji nas uspijevaju uvjeriti da su dva i dva pet. Umjesto optimizma da živimo u društvu gdje je barem istina da je dva i dva četiri zajamčena, možda je bolje reći da su demokratski režimi oni koji nas pokušavaju uvjeriti da su dva i dva pet, ali mi im ne damo. Time je naša odgovornost veća.

| Ostali servisi ...