Prodaje se ...

Prodaje se ...

Autor Vladimir Tatomir

U Zagrebu se prodaje zemljište u svrhu kompenzacije gubitaka koji se čine namjerno generiranima. Na skoro rasprodanom zemljištu zamišlja se komercijalna, konferencijska i hotelsko-ugostiteljska namjena, bez da za isto postoji realna potreba i potražnja, a kamoli ikakvo tržišno istraživanje koje bi na to upućivalo. Riječ je o prostoru Zagrebačkog Velesajma.

Važnost očuvanja postojećeg izgleda novozagrebačkog Velesajma leži u njegovoj urbanističko -arhitektonskoj jedinstvenosti, njegovoj gospodarskoj reprezentativnosti Zagreba i Jugoslavije u svijetu, te u baštinjenju njegove društvene i tehnološke povijesti za naraštaje prema kojima imamo dužnost očuvati vrijednosti u njihovoj orginalnoj formi. U suprotnom, novi će naraštaji moći samo naslutiti postojanje jednog izvanredno vrijednog, ali izgubljenog sloja grada putem jeftinih “kvizolikih” referenci poput zagrebačkog prelaska Save, prvog televizijskog prijenosa ili nogometnog dosega gradskog kluba.

Činjenica da nije bilo pokušaja osmišljavanja strategija prenamjene, kao ni pokušaja restrukturiranja ZV-a, upućuje na dugogodišnji i planirani proces devastacije državne baštine od strane grada. Također, činjenica je da ne postoji ni jasna istraga oko toga zašto i kako su pojedini paviljoni devastirani. Postavlja se i pitanje zašto se nije išlo u njihovu obnovu te kako je moguće da se jedna zgrada od svjetske arhitektonske važnosti može, bez ikakve diskusije s javnošću ili bez konzultacija sa strukom, prenamijeniti u sportski ili skladišni objekt čime se radikalno mijenja njezin kontekst i kvaliteta. Prenamjena prostora iz višenamjenskog u prostor isključive namjene stvara problem financiranja pojedinog objekta, kao i problem prilagodbe dogradnje same infrastrukture objekta, te takve promjene mogu biti samo invazivne i destruktivne za tkivo građevine.

Potreba za javnim prostorom u Gradu Zagrebu nikad nije bila veća, a takozvana urbanistička i arhitektonska rješenja zadnjih 20-ak godina nikad nisu bila apsurdnija nego sada. Sama pomisao da Grad nudi dio javnog prostora za konferencijsku dvoranu, hotel i komercijalan sadržaj pored postojećeg tzv.''propalog simbola socijalizma'' koji je primjer vrhunski planiranog komercijalnog sadržaja, tjera na razmišljanje. Naime, grad devastira i prodaje vrstan polivalentan komad našeg dobra i naslijeđa iz razloga što, kako sami priznaju, u 20 godina nisu imali ni ideju ni strategiju što s njime učiniti stoga će podići prateći uslužni sadržaj u prostoru čiju će primarnu namjenu radi istoga uništiti. Naravno da nema smisla, kao ni strategije, u tom planu jer je njegova namjena samo podmazati korupcijsku mašinu prije samog odlaska gradonačelnika na kojega će se svaliti čitav teret krivnje. S takvim, još jednim u nizu apsurdnih projekata, može se samo naštetiti arhitektonskoj i urbanističkoj cjelini Zagrebačkog Velesajma, te mu hirovito i nesmotreno otuđiti njegove vrijednosti, kao i hrvatskom urbanom naslijeđu koje bi trebalo biti temelj razvojnih strategija Zagrebačkog Velesajma i Grada Zagreba, ali i generator promjene u zagrebačkoj, točnije novozagrebačkoj zajednici.

Moramo imati na umu da kulturnoj i povijesnoj ponudi Grada Zagreba nedostaje karaktera. Stoga, iskoristimo ovu priliku i naslijeđe da istražimo jednu recentniju hrvatsku povijest i povijest Grada Zagreba, točnije Novog Zagreba! Učinimo Zagrebački Velesajam jedinstvenim fluidnim kulturnim i baštinskim eksperimentom u osmišljavanju jednog novog identiteta Zagreba i Hrvatske. Stvorimo novu turističku ponudu. Počnimo ne-invazivnim i promišljenim metodama osmišljavati strategiju obnove još uvijek svježeg i modernog poslovnog kvarta, dosad nenadmašenog u Hrvatskoj, kao i regiji.

Kulturna preobrazba poslovnog sadržaja već je viđena, što dokazuje da je itekako moguća. Štoviše, nužna je nakon odbacivanja prevažnog projekta Kulturnog centra Novi Zagreb i prenamjene zemljišta ‘90-ih u komercijalno na lokaciji danas poznatoj kao Avenue Mall. U Zagrebu postoji i prostor i ljudstvo, kao i kreativnost hrvatske nezavisne kulturne scene, ali vremena nema! Naša je dužnost oduzeti nekompetentnima kontrolu nad našim naslijeđem. Gradska i državna vlast već je pokazala svoju nekompetentnost u upravljanju baštinom i promišljanju njezine budućnosti.

Grad Zagreb je već doživio devastaciju jednog značajnog kulturnog proizvoda. Prisjetimo se Prvog Zagrebačkog Velesajma čiji značaj konstantno ponavljamo. Njegove se prošlosti prisjećamo isključivo preko fotografija jer su prostor, građevine i ambijent radikalno izmijenjeni pa čak izgubljeni. Možemo se kladiti da 90 % građanstva ne zna da je postojao 'Drveni paviljon'', a kamoli gdje se nalazio. Jednako će se pričati i o famoznom Francuskom paviljonu čije ćemo crno-bijele fotografije morati tražiti po starim časopisima jer nema reprezentativne ''novije'' slike u boji, a da se na njoj ne vide tragovi sustavnog zanemarivanja i ''obnove'' koje naposlijetku nismo dočekali. Takve su hipotetske situacije bile nezamislive našim roditeljima, dok su nama moraju biti zamislive , ali samo kao prijetnja protiv koje ćemo proaktivno djelovati. Trenutno smo svjedoci paralelnih sudbina zagrebačkih velesajama, prvog i ''novog'' Zagrebačkog Velesajma! Dok nam se pred očima već desetljećima mrvi briljantan montažni lako sastavljiv “dragulj” poznatiji kao Francuski paviljon, za čiju je obnovu grad Pariz spreman dodijeliti nepovratna sredstva, gledamo kako ''gori'' stakleno-željezna konstrukcija 28.-og paviljona Zagrebačkog Velesajma. Apsurdne primjere polagane devastacije promatramo pasivno, dok se oni iznova ponavljaju i mi opetovano ne učimo iz prošlih primjera. Nadamo se da će spas doći od onih istih koji provode strategije sustavne devastacije i nude nam sanjarske spasilačke projekte konferencijskih, hotelskih i tržišnih sadržaja za čije poslanje nemamo adekvatno razvijene bazične djelatnosti, industriju i trgovinu. Lako padamo u zamke i odustajemo, pri čemu ni ne pomišljamo na potencijale javnih, polivalentnih kulturnih i inkluzivnih sadržaja koji dugoročno funkcioniraju što možemo uočiti na primjerima Močvare, Operacije grad, SC-a i sl.

Oporavak i renamjenu starog Velesajma dugo se čekalo, a u procesu smo izgubili vrijedne spomenike i još uvijek gubimo isključivo uslijed tromosti gradske vlasti koja koči promjenu i razvoj te negoduje na pomisao o komuniciranju sa svojim poslodavcima - građanima.

Ovim putem pozivamo gradsku i državnu vlast da kroz ujedinjeni rad sa svim slojevima društva, relevantnim strukovnim udrugama i pojedincima osmislimo zajedničku strategiju za obnovu i očuvanje Zagrebačkog Velesajma. Zalažemo se za interdisciplinaran javni diskurs u cilju osmišljavanja i krajnje realizacije neinvazivne prenamjene postojećih objekata Zagrebačkog Velesajma u stari polivalentan prostor i afirmacije istog u novi multidisciplinaran prostor javnog karaktera. Takvim će rješenjem na dobitku biti građani Novog Zagreba, dosad već zakinuti za središnju kulturnu ustanovu dosad samo deklarativno i nominalno poznatu kao Centar za kulturu Novi Zagreb, kao i Zagreba, ali i Hrvatske.

| Ostali servisi ...