Totalna rasprodaja Zagreba, još malo pa nestalo!
Totalna rasprodaja Zagreba, još malo pa nestalo!
Autor Iva Divić
Prošle su 4 godine. Prosvjednici ne odustaju, ne odustaju ni „oni“. Nema veze, nas je više.
Umjetnost gradogradnje umjetnost je prostora. Stvoriti trg znači iz njegovih sastavnih dijelova-stjenki kuća, površini tla, neba kao pokrova-stvoriti jedan oblik koji zahvaljujući uravnoteženosti svojih odnosa, zatvorenosti svog oblika, postaje umjetničkim jedinstvom.
Drago Ibler
Mislim da ni Bandić ni Tomo Horvatinčić ne znaju tko je bio Drago Ibler. Mislim da ih niti ne zanima. Oni su tu da iskoriste grad, zamuljaju oči široj javnosti, plate nekog tko se malo pobuni, šalju zaštitare na prosvjednike...sve samo da stave pare u svoj džep.
Tomo Horvatinčić je inače radio na šalterima za dodjelu vozačkih dozvola, otišao u Njemačku gdje je postao poduzetnik, vratio se i vrlo brzo postao direktor Dinama
( gdje je uprava samo leglo korupcije). Sad je vlasnik Hoto vila, plus dobitnik plakete Grada Zagreba. Lijepo, baš lijepo. On sigurno ima u interesu prava građana. Ma on zna i sve o arhitekturi, on može zaista biti zadužen za urbani razvoj Zagreba. Taj egomanijak sigurno misli da je Varšavska samo hodnik u njegov apartman koji može preurediti jer, eto, došlo mu je, ima para, ima jake veze na vlasti i to će mu itekako koristiti za daljnje širenje.
Jedan čovjek koji odlučuje o javnom prostoru umjesto svih nas?
Drago Ibler bi mu imao štošta za prigovoriti.
Danas me zbilja ponijela kolektivna energija na prosvjedu, danas sam se prvi put ohrabrila i aktivno sudjelovala. Lupajući po željeznim komadima visoke ograde nešto se u meni prelomilo. Bijes, ljutnja, sreća, energija, strah. Sve. Rušenje te ograde je samo jedan čin izražavanja nezadovoljstva. Građani koji su došli, ekipa iz Zelene akcije i Prava na grad, slučajni prolaznici, svi su postali jedno. Zvuk lupanja šakama i nogama po toj željeznoj ogradi je bio zvuk ljudi koji su umorni od samovolje vlasti, zvuk koji želi stvarne promjene, zvuk mladeži bez perspektive u ovakvoj državi, zvuk nezaposlenih, zvuk umirovljenika koji se bore za sto kuna veću mirovinu. Do čega smo došli?
Želimo li dopustiti rasprodaju gradske jezgre?
Želimo li rasprodaju našeg ponosa?
I onda kada netko uzme sebi za pravo rušiti centar nekog grada, staru jezgru naravno da će narod poluditi. Dosta nam je navikavanja na prisilne promjene, otiđite i igrajte se građevinara na nekom pijesku na dječjem igralištu...
Pustite grad ljudima. On je uvijek i pripadao njima.
Iako nisam iz Zagreba, živim tu već sedam godina. Naravno da mi je postao drugi dom i danas mi nije bilo ugodno čuti nekog prolaznika kako kritizira da su se samo dotepenci uhvatili prosvjeda, neka puste ljude da grade(?!). Ovim putem bi poručila tom „gospodinu“ da ovo nije stvar samo ljudi kojima je Zagreb rodni grad, ovo je stvar principa.
Mislim da bi se svi trebali pobuniti i pokrenuti jedan jedinstven prosvjed. Protiv svih stvari koje muče narod, protiv svih onih koji nas lažu i koji nas ostavljaju bez izbora. Protiv svih stvari koje više ni ne želim gledati na dnevniku. U šta nam pretvarate gradove, u šta će se pretvoriti ova država?
Sramite se!
Znate vi na koga se to odnosi.
Pustite grad ljudima. On je uvijek i pripadao njima.
Objavi na društvenim portalima:
I zbilja se većina bavi vlastitom style-om i društvenim statusom a varšavska je samo način.
"everybody who's anybody" sad protestira :/