Droit Moral - moralno pravo

Droit Moral - moralno pravo

Autor Iva Kovač & Elvis Krstulović

Termin moralnog prava prijevod je francuskog izraza droit moral i odnosi se na mogućnost kontrole autora nad sudbinom njihovih djela. Pojam moralnog prava temelji se na odnosu između umjetnika/ica i njihovih djela. Moralna prava više štite osobnu vrijednost i ugled djela, nego njegovu isključivo novčanu vrijednost.
Moralno pravo se koristilo u Francuskoj kao zakonska praksa dok su je u teoriji pretežno razvili njemački autori, kao što je Immanuel Kant. Odvjetnici iz vremena Francuske revolucije pridonijeli su širenju ideje moralnog prava i može se reći da je u pravnu sferu u Francuskoj ušlo 1814. godine.

Koncepti koji čine moralno pravo

• - pravo na priznanje autorstva – droit à la paternité de l'oeuvre (droit de paternité)
• - zabrana mijenjanja djela svim subjektima osim autoru – droit au respect
• - pravo predstavljanja djela javnosti – droit de publier (pravo na divulgaciju) Postoje određeni tehnički problemi uslijed kontradikcija između ekonomskih prava raspolaganja – koja se mogu prenositi sporazumom, i moralnih prava razotkrivanja autora/ice koja se u principu ne mogu prenijeti s autora/ice na nekog drugog (što se odnosi na ideju da je umjetnost izraz nečijeg unutarnjeg sebstva i stoga se tumači kao osobno pravo, nasuprot ekonomskim pravima).
• - Umjetnikovo/čino pravo pristupa umjetničkom djelu nakon što je njegovo/njezino vlasništvo preneseno na drugu stranku – droit d'accès

Kratka povijest moralnog prava

 
Prvo poglavlje u legendi o moralnim pravima napisano je kada je Platonov učenik Hermodor proširio učiteljeva predavanja izvan kruga znalaca (inities). U antičko doba i u srednjem vijeku radilo se s jedne strane o privatnim reakcijama pisaca i umjetnika i s druge strane u elitnim krugovima o ocjenama temeljenim na dobrom ukusu i etici. Barem do kraja srednjeg vijeka nije bilo pravno-tehničkih uvjeta za rješavanje takvih problema, a kad su se pojavili zajedno sa razvojem tiskarskih povlastica, koristilo ih se u gospodarskom interesu izdavača i države. Osim toga, do 18. stoljeća, literarno se i umjetničko stvaralaštvo smatralo obrtom (te se kao takvo nije povezivalo s datom osobnošću) ili naučenom profesijom. Tek se u 18. stoljeću nastanak umjetničkih i književnih djela počelo poimati kao rezultat snažnog angažmana kreativne individue. Pojavom tog koncepta umjetničkog stvaralaštva stvoreni su osnovni uvjeti za pravno priznavanje prava umjetnika/ice koji čine moralno pravo.

Do 19. stoljeća to novo poimanje zadržalo se pretežno unutar sfere estetike i elitnih umjetničkih krugova, i tek je trebalo ući u društvenu povijest i postati dio sfere pravne tehnike da bi Droit moral ušao u sferu prava.

Kratka povijest koncepta autorskog prava i nematerijalnog vlasništva

Pojavom tiskarskog stroja počeo je dugi proces učenja, kroz koji su europski odvjetnici/ice naučili kako primjenjivati pojam nematerijalnog vlasništva. Tijekom Francuske revolucije naveliko se zalagalo za pravo na vlasništvo. Osim što je to utjecalo na razvoj moralnog prava, stvorilo je također i mnogo tehničko-pravne pomutnje. Ako postoji pravo na vlasništvo autora/ice, onda mora postojati i pravo na vlasništvo distributera/ke, odnosno kupca. O tim problemima raspravljali su njemački filozofi kao što su Immanuel Kant koji je tvrdio da autorsko pravo nije pravo nad predmetom, već osobno, imanentno pravo koje se stoga ne može prenositi na druge putem transakcija. Pitanje je li moralno pravo ekonomsko ili osobno pravo ili kombinacija tog dvoga, postalo je predmet diskusije među njemačkim piscima i intelektualcima. Na to je pitanje očito veliki utjecaj imalo poimanje pojma autora u estetici onog vremena.

| Ostali servisi ...