Boćalište
Boćalište
Iako je gotovo u svakom novozagrebačkom naselju u urbanističkom planu predviđeno i bočalište, ona u većini slučajeva nastaju spontano, samoinicjativno, od strane stanara kvarta. Te male oaze društvenog života predstavljaju pravi kreativni momenat stanara koji u želji za što ugodnijim provođenjem zajedničkog sobodnog vremena opremaju terene različitim funkcionalnim materijalima i komadima namještaja odbačenim iz stanova kao neupotrebljivim.
Etnologinja Dunja Rihtman-Auguštin uređenje bočališta nazvala je alternativnom urbanizacijom, oblikovanjem prostora koje nije kao takvo zamišljeno u urbanističkom planu, a živi je odraz svakodnevnog života kvarta. Analitički bi druženja na boćalištima pripadala rodno specifičnim oblicima druženja, jer uključuju isključivo osobe muškog spola. Također, iako su društva s boćališta u većini naselja neformalno organizirana, Travno su, osobito osamdesetih, oblježila organizirani boćarski klubovi oji su imali značajnih natjecateljskih rezultata (iz knjige Kvartovska spika, Valentine Gulin Zrnić, Zagreb, 2009.).
Objavi na društvenim portalima:
