Bundek
Bundek
Umjetno jezero, nastalo kao šljunčara polovicom 50-ih prilikom izgradnje Mosta slobode i okolnih naselja. Nepravilan oblik dolazi od kopanja na različitim lokacijama. S istočne strane nalazi se močvarni teren nekadašnjeg prirodnog jezera Racinjak.Od 60-tih, nakon zabrane kupanja u Savi postaje kupalište i mjesto druženja i koncerata sve do 90-tih kada ga se zapušta. Novo uređenje 2005. izvedeno je prema projektu arhitekta Ljubomira Micića.
Današnje umjetno jezero Bundek, koje se nalazi na desnoj obali Save između Mosta slobode i Mosta Mladosti, nastalo je kao šljunčara polovicom 50-tih godina 20. stoljeća iskopom šljunka za potrebe izgradnje obližnjeg Mosta slobode, ali također i za izgradnju okolnih naselja u Novom Zagrebu. Šljunak je kopan na lokacijama gdje je bio kvalitetniji, pa je radi toga nastala nepravilna graba različite dubine i sa različitim, a većinom muljevitim materijalom na dnu. Dno iskopane grabe je ispod razine podzemne vode i dubina jezera kod minimalnih vodostaja je između 0 i 3 metra. Problem niske vode se smatra jednim od glavnih problema Bundeka. Sastoji se od dva manja jezera, ukupne površine oko 6 hektara, spojena uskim kanalom. Istočno od Bundeka se nalazi močvarni teren nekadašnjeg prirodnog jezera Racinjak. 60-tih i 70-tih godina 20. stoljeća postaje omiljeno kupalište Zagrepčana, koji se više nisu mogli kupati u Savi od kraja 50-tih zbog zagađenja od ugljena iz rudnika Trbovlje u Sloveniji. Današnji izgled Bundek zahvaljuje gradskom uređenju iz 2005. po projektu arhitekta Ljubomira Miščevića.
Popularnost Bundeka kao kupališta opada u 70-tim kada zbog neodržavanja i neuređenosti pada u zaborav. Planovi za njegovo uređenje su pokretani u nekoliko navrata, ali nijedan nije ostvaren do 2005. 1957. je planiran projekt kupališta“Jezero“ arhitekta Zvonimira Požgaja, a od sredine 70-tih se planirao veliki projekt Bundeka kao rekreacijsko-plivačkog centra. Taj tzv. „Sportski grad“ je trebao biti izgrađen na istočnom rubu parcele uz Most mladosti i imati od 9 do 12 različitih bazena (otvorenih, zatvorenih, za odrasle, djecu, za skokove, s valovima...), sunčališta, različita igrališta, klizalište, dvorane, kuglane, ambulante, trgovine, restorane itd. Usprkos brojnim najavama o početku radova na tom projektu, te čak najvama o osiguranom novcu, projekt nikad nije zaživio.
Danas, veće je jezero uređeno kao javno gradsko kupalište, a manje je ostalo djelomično sačuvano u prvobitnom stanju kako bi se omogućio daljnji boravak bar nekim autohtonim ptičjim vrstama. Mišljenje javnosti o novom izgledu i funkcionalnosti Bundeka je dvojako. Povremeni korisnici su oduševljeni brojnim manifestacijama, koje se odvijaju na prostoru Bundeka, kao što su popularni „Rujanfest“, „Floraart“, Međunarodni festival vatrometa, „Opera pod zvijezdama“ itd., dok stanovnici okolnih naselja isto doživljavaju kao invaziju na njihov dnevni i noćni mir. Problemi fore i faune, buke, podzemnih voda, niskog vodostaja jezera, kvalitete vode za kupanje, nekvaliteno izrađenih neasfaltiranih šetnica itd. ostaju ignorirani ili u najboljem slučaju u „procesu rješavanja“, a do tada sve što preostaje ljudima je uživanje u pozitivnim stranama Bundeka i borba protiv negativnih.
